уторак, 29. октобар 2019.

Vrmac - brdo sa mirisom mora


Vrmac je brdo i poluostrvo u Boki. Nalazi se izmedju Kotorskog i Tivatskog zaliva i deo je planine Lovćen koji se završava moreuzom Verige. Ako letujete u ovom delu Boke pogled će vam svakodnevno biti zalepljen za njegove zelene strane. Najviši vrh je Sveti Ilija - 765 metara a njegova zanimljivost se ogleda sem u prelepom pogledu na dva pomenuta zaliva i u ostacima austrougarske tvrdjave Vrmac, starog puta i mnoštvo ostataka gradjevina iz tog vremena.
Penjanje na Vrmac je sigurno prijatnije na proleće ili jesen ali pošto se u Boki nalazim uvek preko leta, odnosno na njegovom kraju, biram neki od malo "lošijih" dana zbog vrućine. Do vrha Sv. Ilija može se doći iz Kotora, serpetinskom stazom. Staza je prelepa jer se svakim predjenim metrom pruža sve lepši pogled na Kotor i zaliv. Ovaj u stvari stari, austrijski put je povezivao Kotor sa tvrdjavom Vrmac. Kada se podje iz Kotora prema prevoju Trojica na prvoj oštroj krivini, desno vodi staza prema tvrdjavi.

среда, 23. октобар 2019.

Penjanje na Prutaš


Durmitor je prelepa planina u Crnoj Gori sa atraktivnim vrhovima, planinskim jezerima, kanjonima...
Preko 40 vrhova preko 2000 m, 18 ledničkih jezera, 5 kanjona i mnogo kilometara markiranih staza. Na relativno malom prostoru smešteno je toliko prirodne lepote zbog čega je ova planina zanimljiva planinarima iz celog sveta. Lepotu ovog mesta čine sem aktraktivne prirode upravo ljudi koji uživaju u njoj.
Na putu za Boku Kotorsku greh bi bio ne provesti neki dan na Žabljaku. Smeštaja je puno, hotela, kuća, brvnara, etno sela...Ovog puta naš izbor je bio Cotagge Borje i smeštaj u maloj brvnari. Smeštaj je bio odličan i za svaku je preporuku. Malo dalje od centra Žabljaka ali to ovde zaista nije važno.

петак, 18. октобар 2019.

Vodopadi Sopotnice

Vodopad srećonoša - Sopotnički vodopadi



Na 17 km od Prijepolja nalaze se Sopotnički vodopadi. Lako ih je naći. Na putu za Crnu Goru, kod putokaza za mesto Lučice, skrene se i asfaltnim putem i vrlo malo makadamskim, kroz prelepu, bukovu i hrastovu šumu, dodje do samih vodopada. Očekivalo bi se da mora malo da se pomuči da bi se došlo do ove vodene lepotice ali prosto se čovek iznenadi kada parkira auto i odmah bude opčinjen slikom prelepog vodopada. Ovde na ušću vodopada postavljeno je više stolova i klupa gde može da se odmori, jede ili jednostavno uživa u pogledu.








Kada pomislite pa dobro, to je to, lepo je ali....Videćete putokaz za kružnu, pešačku stazu. Staza prolazi pored starih vodenica i dublje u šumu vodi vas pravo u središte prirodne lepote. Dolazite do mosta koji vodi sredinom vodopada. Doživljaj je neverovatan. Snaga vode koja ide prema vama, osećaj da se nalazite u sred neke neverovatne prirodne energije. Svežina vode i vazduha prija na vrelini ovog skoro septembarskog dana.









I opet mislite to je to.....Put vas vodi dalje kroz šumu. Prelepo je ali prizor koji vas čeka dalje oduzima dah. Sada ste upravo tu na vrhu vodopada. Voda preko vas pada i odlazi dole, do mesta gde ste do malopre bili. Huk vode vam zaglušuje uši, fina vodena zavesa vam je svuda po licu a delići slike vam pune oči...












I eto nas sa 465 m na ušću do 1150 m na početku vodopada. Ovaj spomenik prirode obuhvata više izvora, kraških vrela, bigrene terase niz koje se sliva voda Sopotničke reke. Bigar, šupljikava stena žućkaste boje je karakterističan za ovaj deo i nastao je upravo delovanjem i hemijskim procesima ove divne reke i okolne prirode, taloženjem kalcijum karbonata na lišće i mahovinu. Vodopadi su visine od oko 20-tak metara. Najveći je Veliki vodopad dužine 25m.
Ime reke potiče od reči "sopot" a znači huk vode. Sem toga postoji verovanje u magične moći vode iz Sopotnice tako da mu se može dati još jedno ime, vodopad srećonoša. Legende kažu da voda iz Sopotničkih vodopada donosi sreću u ljubavi, radu i uopše životu. Da li treba da naglasim da sam kući ponela flašicu vode?! Magija ove vode je u sreći i ushićenju koji ovaj prizor prirodne lepote izaziva u vama.
 Dodjite i upijte sreću na Sopotničkim vodopadima!



четвртак, 10. октобар 2019.

Povratak u praistoriju u Risovačkoj pećini



Priča o Risovačkoj pećini počela je jedne letnje večeri u niškoj tvrdjavi na džez festivalu Nišville. U delu gde su se promovisale lepote Srbije u momentu mog prolaska išao je film na velikom platnu o ovoj pećini. Film je uradio svoje! Zainteresovao me je toliko da sam posetu Risovačkoj pećini uvrstila u predstojeći odmor. Trebalo je skrenuti sa puta ka moru nekih 50-tak kilometara. Isplatilo se!
Risovačka pećina se nalazi na samom ulasku u Arandjelovac, oko 190 km od Niša. Postoji putokaz koji vas vodi do besplatnog parkinga i kućice gde se kupuju ulaznice. Cena je 200 dinara i obilazak pećine je isključivo sa vodičem.